Piše Božidar Gerić, prof.

U 1926. godini pripremala se u Novigradu „velika kulturno – historijska proslava 7. i 8. VIII. 1926.“ Sjepan Radić kao ministar prosvjete i dr. Ljudevit Gaj (nećak Ilirca Ljudevita Gaja) kao veliki župan osječke oblasti pomogli su najveću novigradsku proslavu. Proslava se održala 7. i 8. kolovoza 1926. godine. Za tu prigodu izrađena je betonska ograda perivoja oko crkve i Trga presvetog Trojstva. Podignuta su dva svjetionika (obeliska), visoka 6 metara. Obeliske su projektirali prof. ing. Pavle Horvat, arh. prof. Stjepan Podhorsky i asistent Stjepan Horvat. Na obeliskima su kasnije ugrađene granitne ploče na kojima su ispisana imena članova Odbora za kulturno unapređenje Novigrada Podravskog „koje će sutra narodu da pokažu imena onih koji su ljubav prema zavičaju uzdigli nad sebe...“ Gradnju perivoja izveo je Novigradec Marko Španić, kipar i klesar, uz pomoć Mate Ledinskog. Sajmište se preselilo u ulicu Gaj i tako je dobiven prostor za park i trg.

Za tu veliku proslavu trebalo je osnovati pjevački zbor (muški i mješoviti zbor), a zborovođa je bio virovski učitelj Martin Cik. Novigradski muški zbor otpjevao je pjesmu ilirskog pjesnika i skladatelja Ferde Rusana „Rodnoj Podravini“, a nastupalo je i pjevačko društvo „Rusan“ i „Ratar“ iz Virja, „Sijač“ iz Miholjanca i mješoviti pjevački zbor iz Virovitice.
Prema tekstu u knjizi „Časti i dobru zavičaja“ u odlomku „Kulturno historijska proslava“ navodi se da je muški i mješoviti zbor osnovan 1926. godine, prije proslave 7. i 8. kolovoza iste godine.
Djelovanje prof. Blaža Madjera na kulturnom i političkom planu omogućilo je osnivanje Odbora za kulturno unapređenje Novigrada u zgradi Općinskog poglavarstva 14. svibnja 1927. godine. Izgradnju obeliska i ograde oko parka omogućilo je 40 darovatelja koji su dali po tisuću i više dinara. Imena darovatelja uklesana su u spomen ploču koja je ugrađena u zapadni obelisk.
Imena donatora na obelisku na zapadnoj strani: prof. Blaž Madjer, Zorka Madjer, prof, Valentin Šokec, šef želj. stan. Franjo Šimonek, Marija Šimonek, ing. Rudolf Kolibaš, sveć. Stjepan Stazić, prof. dr. Dušan Troboz, Jakob Ledinski - New York, Juraj Ettinger, Mijo Lignau, Barbara Lignau, brij. i zub. Stjepan Vizvari, Marija Kožar, žup. Franjo Vedriš, dr. Mijo Kolibaš, Josip Čolig, Josip Španić, Ivan Belčić, Stjepan Mužinić, blag. Marko Vedriš, Ljudevit Molnar, trg. Stjepan Vedriš, dr. Hugo Sever, Petar Kolibaš, Lovro Svibić, Petar Helinger, Marko Španić, Josipa Španić, Mirko Levačić, dr, Martin Kolibaš, Aleksandar Kolarić, dr. med. Ivo Vedriš, dr. Andrija Španić, nar. st. I. Kraljić, Hrvatski Sokol, Gospodarsko društvo, Vatrogasno društvo, Hrvatska seljačka udruga i Hrvatski vjerski vod iz Zagreba.
Spomenici ispred crkve otkriveni su prigodom svečane proslave 21. kolovoza 1927.godine. Ploča na istočnoj strani govori o poljepšavanju mjesta, imenima izvoditelja koji su ih podigli i imenima Odbora: predsjednik prof. Blaž Madjer, potpredsjednik Franjo Šimonek i tajnik dr. Hugo Sever. Ploča na zapadnoj strani donosi ispisana imena svih 40 darovatelja. Ovom proslavom otkriven je perivoj, usred perivoja posvećen je podignuti spomenik palim Novigracima u prvom svjetskom ratu s upisanim njihovim imenima.
Tom prigodom je obilježena 50. godišnjica Narodne čitaonice, časnim predsjednikom je imenovan Mijo Matunci.
Zločinačkim činom u Narodnoj skupštini, ubojstvom zastupnika HSS-a iz Hrvatske i smrću Stjepana Radića dolazi do proglašenja šestojanuarske diktature i zabrane svih oblika političkog, društveng i kulturnog organiziranja. U predvečerje izborne 1935. godine dolazi do popuštanja stega diktature i ponovog buđenja političkog i društvenog života.
Veliki značaj imao je posjet koadjutora Alojzija Stepinca 19. kolovoza 1934.godine, dolaskom u Virje, Novigrad, Donje Moste i Hlebine propovijedao je narodu.
Novigradsko pjevačko društvo sudjeluje na velikoj proslavi pola stoljeća djelovanja hrvatskih pjevačkih društava 7. X. 1934.g. u Zagrebu.
Na izborima 1938. godine HSS, odnosno lista dr. Vlatka Mačeka, polučila je veliki uspjeh. Nositelj liste za koprivnički kotar , bio je Mihovil Pavlek Miškina koji je u koprivničkom kotaru dobio 12432 glasa. Prije izbora
26. studenog 1938.g. Miškina je održao politički zbor u Novigradu. U Novigradu od 2525 upisanih birača za Miškinu je glasalo 1554 glasača. U vrijeme drugog svjetskog rata, a u predvečerje rata u Kraljevini Jugoslaviji, Novigrad je posjetilo 70 izletnika zagrebačkog društva „Podravac - Bilogorac“. Među njima su bili zaslužni Novigraci: bivši veliki župan Dragan Trnski, šumski inspektor ing. Rudolf Kolibaš, viši savjetnik Državne željeznice u Karlovcu Matija Stazić i drugi.
U dvadesetim i tridesetim godinama 20. stoljeća Novigrad doživljava novi jači privredni i industrijski razvoj. Za nagli privredni razvoj Novigrada značajnu ulogu imala je gradnja pruge Kloštar – Koprivnica (1911. Virovitica – Virje, 1912. Virje – Koprivnica). Zemljišna jednica u vlasništvu općine imala je veliki značaj za razvoj poljoprivrede u općini Novigrad. Imala je veliku imovinu kojom je upravljala. Između ostalog svoju bikarnu s nekoliko bikova, voćni i lozni rasadnik Stara Gora, u njenom vlasništvu bila je i kula (kapetanija) u Novigradu, zgrada za učitelje i zgrada Šumske uprave. Dugo godina predsjednik je bio Bolto Mužinić, zatim pred drugi svjetski rat Petar Grahovac koji je postao i općinski načelnik. Novigraci kao poznati konjogojci 1933. godine obilježili su 30. godišnjicu postojanja udruge. Zalaganjem Hrvatskog sokola i Đure Ljubića u Novigradu je 1920.g. održana zimska gospodarska škola. Poslijeratna konjuktura i inflacija usporile su razvoj stočarstva, a povećala se glad za zemljom. Novigradska štediona d.d. osnovana je 1906.godine, a dioničar Engelbert Svoboda 1911. godine darovao je svoj posjed na kojem je sagrađena prva jednokatnica u Novigradu u 20. stoljeću.
Novigrad dobiva lozni rasadnik 1929., a 1936. godine osnovana je podružnica udruge Hrvatsko srce. Predsjednica je bila Ruža Vedriš-Nemet, potpredsjednica Marica Sagner.
Novigrad je bio poznat po većem broju trgovina i trgovaca, većinom sitnom robom. Od poznatijih bili su: Mavro Goldschmidt, jedini Židov trgovac. U Novigrad se doselio 1868. godine, kao veliki dobrotvor naroda bio je nadvojvoda DVD od 1882. do 1905. godine. Njegovi nasljednici do tridesetih godina 20. stoljeća otvorili su više većih i manjih trgovina, član obitelji Antun je uselio u prvu ciglom zidanu kuću bivše zadruge Ferenčić, ulica Brežanec, br. 240.
Stjepan Vedriš s Mijom Helingerom 1920.g. otvara trgovinu u kući broj 265, gdje je bila i ranije trgovina Anastasa Popovića još 1848. godine. Ljudevit Molnar imao je trgovinu mješovite robe u kući br. 308, koju je izgradio Fran Pevalek 1856. godine. Kuća Zemljišne jednice na Trgu pod Lipama, br. 254, sagrađena oko 1820.g., služila je za potrebe oficira Vojne krajine,a kasnije su u njoj učiteljski stanovi.
Dugo vremena glavna gostionica u Novigradu bila je gostionica „K banu“ vlasnika Čikvara, čija se kći Marija udala za Frana Pevaleka. Gostionica Ivana Matuncija bila je poznata još iz 1871. godine, kasnije ju je preuzeo Široki. Strojno vršenje žita počelo je 1923. godine, a vršenje su prijavili Stjepan Trnski, Ivan Benak i Mato Petras. Prvu mljekaru u Novigradu je osnovao D. Keglević 1902. godine. Novigradski paromlin kao dioničko društvo osnovali su 1910. godine umirovljeni kapetan Engelbert Svoboda, predsjednik dioničkog društva, Ivan Kristić, časni kanonik i župnik, Mijo Matunci, općinski načelnik, Juraj Ettinger, ravnatelj štedionice i paromlina i Brunovi, vlasnici paromlina u Đurđevcu.
Novigradska tvornica gline d.d. prvotno je osnovana 1915. godine kao poljska ciglana, a od 1923. djeluje kao tvornica. Stjepan i ing. Franjo Vedriš sagradili su 1937. godine kožarsku radionicu, zbog nepostojanja klaonice tvornica je kasnije pretvorena u veći pogon.