„Kad šutnja progovara“ intrigantno je-mističan naziv prve zbirke poezije 26-godišnjeg pjesnika i odvjetničkog vježbenika Luke Katančića, a za koju je nagrađen nagradom Ivan Trnski za 2021. godinu – ona mu je, uz potporu Općine Novigrad Podravski i Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika i omogućila ovogodišnje ukoričavanje njegovih kontemplacija, misli i osjećaja i u fizički opipljiv proizvod, što ga, uopće ne iznenađuje, čini iznimno sretnim i ponosnim, ali i – sve one koji su ga pratili na njegovom putu.

Kao i one koji će tim putem tek zakoračiti.
Na preksinoćnjem događanju u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica Kad šutnja progovara premijerno je predstavljena uistinu mnogobrojnoj publici, a u programu su, uz autora, sudjelovale i recenzentica knjige Enerika Bijač i viša knjižničarka Maja Krulić Gačan, koja je vrsno moderirala cijelim događanjem.
„Bit ću tvoje stablo, // ti budi moje nebo, // da zauvijek posežem za tobom, // a ti da me hraniš svojom kišom“, progovara Luka u pjesmi „Ljubav se ne mjeri“ u drugom od ukupno tri ciklusa, poetskog imena, kao što mu i priliči – Galaksije.
Luka Katančić rođen je u Zagrebu, a posao i ljubav doveli su ga unazad dvije godine u Koprivnicu, gdje trenutno i živi, iako – Luku bismo zasigurno mogli nazvati i stanovnikom svijeta. U pjesmi „Idemo zaploviti našim morem“, tako, zapisuje: „Idemo zaploviti našim morem… // Bez cilja, jer nije važan smjer.// Put je taj koji nosi ljepotu“.
Luka je nakon završene osnovne škole i Klasične gimnazije u Zagrebu upisao Pravni fakultet, također u Zagrebu, gdje je i diplomirao.
U književnom je svijetu još od ranijih dana, a, sukladno tome, sudjelovao je na državnom natjecanju LiDraNo, osvajao nagrade za poeziju, a neke od njegovih pjesama objavljene su i u beogradskom književnom časopisu Zvezdani kolodvor i u petrinjskom zborniku Petrinjske staze. Vrlo se uspješno okušava i u prozi, poglavito u formi kratkih priča, od kojih izdvajamo one naziva „Papirnati poljubac“ i „Napokon vani“, a koje je moguće pronaći jednostavnim internetskim pretraživanjem.
Sama promocija bila je interaktivnog karaktera, a u kojoj je, osim Katančića, Bijač i Krulić Gačan sudjelovala i publika, upijajući milujuće stihove autora, čitanih i od strane samog pjesnika i od strane Bijač, koja je, uz to, s auditorijem podijelila samo djelić svoje recenzije. I mi izdvajamo jedan njezin dio: „Moglo bi se zaključiti da Luka Katančić pjesnik, odčitava dioptriju svog uma koji prosuđuje, ali ne docira, otkrivajući nam istovremeno vlastiti senzibilitet, svoja htijenja, želje, viziju vlastitoga života – sebe, ono individualno koje nosi u sebi, a upravo je individualno, taj samosvojsni otisak temelj svakom umjetničkom djelu”. Taj je upečatljivi djelić našao svoje mjesto upravo i na koricama zbirke poezije Kad šutnja progovara.
Naravno, pun životne energije, Luka Katančić ima mnogo planova za dalje. Kako je naveo, Kad šutnja progovara tek je prva u nizu knjiga koje planira objaviti, a rukopis za drugu već je spreman. Nije nam otkrio njezin naziv ni vrijeme ukoričavanja, no sasvim je izvjesno kako će se ona baviti nešto drugačijom tematikom negoli prva; bit će obojana tamnijim nijansama, a čiji će cilj biti upravo suprotan tami – pomoći. Pomoći pojedincu. Pomoći čovječanstvu. Pomoći svijetu. Pisanje je, Luka priznaje, neodvojivi dio njega, a kad bi mu mogućnost pisanja bila uskraćena, osjećao bi se izgubljenim, baš kao da gubi važan segment svog bitka.
„Ovo je tek početak. Nunc coepi. Sada počinjem”, zaključio je Luka, a dvorana se, dotad pažljivom tišinom, obojala zvucima gromoglasnog pljeska.
Ovogodišnji Dani Ivana Trnskog potrajat će sve do 25. svibnja, a, ako ste propustili čuti laureata Luku, priliku za to imat ćete još jednom, i to vrlo skoro – danas, u subotu, 07. svibnja u 18:00 sati u Vatrogasnog doma Novigrada Podravskog.

Kad šutnja progovara

Sve je meni jasno
i ništa zasigurno ne znam
kad vidim vjetar gdje stoji
dok uho šumom se napreže.
Sve je kako biva
i ništa nije tako
kad za znak i sudbu molim
dok putokazi sijevaju nebom.
Sve što želim imam,
ali ništa od onog što mi treba
kada prošlost me sve dublje vodi
i budućnost me sve dalje prati.
Sve što sam mogao rekao sam,
ali ništa nije kazano.
Kad šutnja više progovara
tad su riječi neznatne.