17. NOVIGRADSKE STAZE – 11. srpnja 2026.
Kada se prije nepunih mjesec dana javila grupa planinara iz Zagreba sa željom da prođu „Novigradske staze“, trebalo je malo vremena da im pojasnim da to nije jedna staza ili jedan put već splet povijesti i tradicije, nostalgije i ponosa, zaboravljenih kutaka i rekreativnih uspona. Svidio im se opis i došli su autobusom.
Naši već pa gotovo profesionalni novigradski vodiči, koji su taj dan bili slobodni, Maca, Jozo, Ivan proveli su ih vinorodnim predjelom Novigrada. Danima nakon dolaska zahvaljivali su se na ugodnom gostoprimstvu i obećali doći opet.
Ovim podužim uvodom htio sam dočarati da su naše Novigradske staze davno prerasle sam novigradski pohod te da svojim kontinuitetom, kvalitetom, zanimljivošću i nadasve gostoprimstvom svake godine privlače i nove i stare sudionike pohoda. Na 17. Novigradskim stazama bilo je ove godine preko 60 sudionika svih dobnih skupina. Osim tradicionalno samih planinara, hodača i rekreativaca iz Novigrada, ove godine bili su s nama planinari iz Koprivnice (HPD BILO), planinari iz Đurđevca (PD Borik) te čak planinari iz Bjelovara (HPD Bilogora).
11. srpnja 2026., od 6 sati ujutro kreće okupljanje kod nogometnog stadiona u Sajmišnoj. Neki dolaze pješke, neki vlakom, većina autom te nakon uvodnog govora i bogatog zajutrka svi organizirano polazimo prema Virju, prvo preko suhog korita potoka Komarnica pa prašnjavim poljskim putem kroz „Taborišće“ .
U Virju dogovoren je organizirani obilazak Muzeja Podravine koji se nalazi u staroj školskoj zgradi iz 1894. godine (poznatoj „Krasotici”) u centru Virja. Mada je sama zgrada u obnovi, dobivamo malu ekskluzivu jer je prije par dana otvorena izložba portreta i krajolika prof. Franje Viktora Šignjara (izbor slikarskog opusa rođenog Virovca, prosvjetnog djelatnika i dugogodišnjeg ravnatelja škole u prigodi njegove 60. obljetnice smrti).
Nakon vrlo interesantne i čak iznenađujuće izložbe pohod nastavljamo kroz virovske ulice u pravcu Miholjanca uz znatiželjne poglede mještana. Igrom slučaja put nas vodi i Ulicom Franje Viktora Šignjara. Kroz usjeke, klance i po poljskim putevima, gotovo cijelo vrijeme u hladovini dolazimo do „Majstera“, goričkog puta s kojeg se spuštamo do Fratrovca u Miholjancu. Fratrovac (Fratrov zdenac) poznati je spomenik fratru i izvor pitke vode, izletište koje je duboko ukorijenjeno u lokalnoj tradiciji. I mi se prepuštamo podužem odmoru uz hladnu izvorsku vodu. Kao i uvijek, naš Ivan Mićurin kratko i interesantno prezentira povijesne činjenice o nastanku Fratrovca, o templarima i ivanovcima ali i o čvrstoj povezanosti u određenom vremenskom razdoblju, Novigrada i naselja Miholjanec (nekadašnja Zdelja/Zdelia).
Kroz Miholjanec prolazimo i nebranjeni dio staze od sunca sve do crkve, dalje put nas vodi prema hladovini predjela Jezerac na spoju Treokraljskog i Miholjanskog puta u vinorodnom području iznad Novigrada i našem konačnom cilju i završetku pohoda kod kleti i pod nadstrešnicom Udruge vinogradara, vinara i voćara „Komarna 2001“ na tradicionalnoj manifestaciji „Zlatna vina“ u sklopu proslave Dana općine gdje imamo bogatu okrjepu i poduže ugodno druženje.
Velika zahvala domaćinima – Udruzi VVV „Komarna 2001“ i Općini Novigrad Podravski.
Iduće 18. Novigradske staze dolaze sa novom temom i novom lokacijom. Vidimo se!
Pripremio: Renato Rac

